Svaki put kada šetam gradom moram zastati i pogledati prekrasni Umjetnički paviljon u Zagrebu. Njegova arhitektura me fascinira i jednostavno je teško proći Tomislavovim trgom, a da ga ne primijetiš.
Njegova prepoznatljiva žuta fasada, bogati arhitektonski detalji i velika kupola čine ga jednom od onih zagrebačkih građevina koje odmah privuku pogled.
U ovom blog postu želim vam malo više približiti priču o Umjetničkom paviljonu, njegovoj arhitekturi i tome kako je uopće nastao.
Kako je nastao Umjetnički paviljon?
Meni je možda najzanimljiviji podatak o Umjetničkom paviljonu taj da njegova priča zapravo nije počela u Zagrebu, nego u Budimpešti.
Godine 1896. u Budimpešti se održavala velika Milenijska izložba kojom se obilježavalo tisuću godina mađarske državnosti. Na izložbi je sudjelovala i Hrvatska, a hrvatski umjetnici, na inicijativu slikara Vlahe Bukovca, tražili su poseban prostor u kojem bi mogli izložiti svoja djela.
Za tu je priliku izgrađen montažni Paviljon umjetnosti. Ideja je od početka bila vrlo zanimljiva, nakon završetka izložbe građevina se nije trebala jednostavno srušiti i zaboraviti, nego rastaviti i njezinu konstrukciju prenijeti u Zagreb.
Budimpeštanski paviljon podignut je prema nacrtima mađarskih arhitekata Flórisa Korba i Kálmána Giergla. Nakon završetka izložbe njegova je željezna konstrukcija prenesena u Zagreb, gdje je novi paviljon oblikovan prema projektu poznatog bečkog arhitektonskog atelijera Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera.
Gradnju su izveli zagrebački graditelji Hönigsberg i Deutsch, pod nadzorom gradskog inženjera Milana Lenucija. Zgrada je dovršena tijekom 1897. i 1898. godine, a službeno je otvorena 15. prosinca 1898. izložbom Hrvatski salon.
Zapravo mi je nevjerojatno da je dio konstrukcije građevine koju danas toliko povezujemo sa Zagrebom prije više od 125 godina bio napravljen za privremenu izložbu u drugom gradu.
Arhitektura stvorena za umjetnost
Umjetnički paviljon nije obična reprezentativna građevina koja je naknadno pretvorena u galeriju. Projektiran je upravo kao prostor namijenjen umjetničkim izložbama.
Građevina se sastoji od središnjeg dijela s dominantnom kupolom i bočnih krila, a izložbeni prostori projektirani su tako da dobivaju svjetlost odozgo. Takav koncept pratio je tadašnje europske arhitektonske obrasce za izložbene građevine.
I upravo je ta kupola danas jedan od elemenata po kojima se Paviljon najlakše prepoznaje. Ona naglašava središte cijele zgrade i daje joj monumentalnost, ali bez osjećaja težine.
Paviljon je smješten na istočnom dijelu zagrebačke Zelene, odnosno Lenucijeve potkove – sustava trgova i parkova koji definira velik dio urbanizma Donjega grada.
Kad dolazite prema centru grada s Glavnog kolodvora, upravo je Umjetnički paviljon jedna od prvih velikih građevina koju vidite.
Što promatrati na Umjetničkom paviljonu?
Kad malo duže promatraš Umjetnički paviljon, brzo shvatiš da njegova ljepota nije samo u dekoraciji nego i u tome koliko je cijela građevina skladno posložena.
Prvo što se primijeti je jaka simetrija pročelja. Glavni dio zgrade jasno je naglašen u sredini, dok se lijeva i desna strana gotovo zrcale. Upravo ta simetrija daje Paviljonu osjećaj reda i monumentalnosti.
Iznad svega dominira velika kupola koja odmah privlači pogled. Ona stvara jasnu središnju točku i zapravo oku vodi gdje prvo treba gledati.
Meni je zanimljiv i ritam koji se stvara ponavljanjem prozora, stupova, pilastara i dekorativnih detalja. Kada ih promatraš pojedinačno, ima ih jako puno, ali zajedno ne djeluju nasumično. Upravo ponavljanje povezuje različite dijelove pročelja u jednu cjelinu.
Tu je naravno i boja.
Žuta fasada u kombinaciji sa zelenkastim tonovima krova i kupole čini Paviljon vrlo prepoznatljivim, posebno zato što je cijela građevina okružena zelenilom Tomislavova trga.
Još mi je zanimljiviji odnos bogato ukrašenih i mirnijih dijelova fasade. Iako na zgradi postoji puno detalja, nije svaki centimetar jednako naglašen. Oko tako ima gdje odmoriti, a dekoracija na važnijim dijelovima još više dolazi do izražaja.
To je zapravo princip koji se vrlo lako može prenijeti i na dizajn interijera.
Ako je svaki zid, svaki komad namještaja i svaki kut prostorije jednako naglašen, vrlo brzo dobivamo osjećaj prenatrpanosti. Nekad je upravo ono što odlučimo ostaviti jednostavnim jednako važno kao ono što odlučimo istaknuti.
Simetrija, ponavljanje i hijerarhija
Na Paviljonu se jako lijepo mogu primijetiti neki od osnovnih principa koje stalno koristimo i u dizajnu interijera.
Jedan od njih je simetrija.
Simetričan raspored ljudskom oku vrlo je jednostavno razumjeti pa nam često djeluje mirno i uravnoteženo. Kod Umjetničkog paviljona ona dodatno naglašava njegov reprezentativni karakter.
Drugi je ponavljanje.
Kada se isti ili slični elementi ponavljaju kroz kompoziciju, nastaje ritam. U interijeru to mogu biti iste boje, oblici, materijali ili rasvjetna tijela, dok se ovdje taj princip vidi kroz arhitektonske elemente pročelja.
I treći je hijerarhija.
Ne treba sve imati jednaku vizualnu važnost. Na Paviljonu odmah znamo što je glavni element – centralni dio i kupola. Ostali elementi ga nadopunjuju umjesto da se s njim natječu.
Mislim da je upravo to jedan od razloga zbog kojih građevina, unatoč velikom broju ukrasa i detalja, i dalje izgleda skladno.
Više od same građevine
Umjetnički paviljon važan je i zbog svoje uloge u razvoju umjetnosti u Hrvatskoj.
Od prve izložbe Hrvatskog salona 1898. godine kroz njega su prošle brojne važne izložbe hrvatskih i međunarodnih umjetnika. U Paviljonu su se održavali Proljetni saloni, Zagrebački saloni i Saloni mladih, izlagala je grupa Zemlja, a održavale su se i izložbe Kluba likovnih umjetnica. Njihovom je organizacijom 1936. godine u Paviljonu održana i izložba njemačke umjetnice Käthe Kollwitz, koja je ondje izlagala ukupno tri puta.
Zbog toga Paviljon nije važan samo kao lijepa povijesna zgrada. Njegova je povijest usko povezana s razvojem moderne umjetnosti i izložbene djelatnosti u Zagrebu i Hrvatskoj.
Umjetnički paviljon danas
U potresima koji su pogodili Zagreb 2020. godine zgrada Umjetničkog paviljona ozbiljno je stradala, zbog čega je započeo opsežan proces konstrukcijske i cjelovite obnove.
Obnova ne obuhvaća samo sanaciju štete nastale u potresu nego i prilagodbu zgrade suvremenim standardima te protupotresno ojačanje. Tijekom obnove Paviljon je povremeno korišten i za posebne kulturne programe, poput 59. Zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma održanog 2024. godine.
Radovi obnove nastavili su se i tijekom 2026. godine, a Umjetnički paviljon nalazi se među zagrebačkim kulturnim institucijama čije se ponovno potpuno otvaranje očekuje krajem 2026. godine.
Za kraj
Možda mi je upravo zbog svega toga Umjetnički paviljon toliko zanimljiv.
Njegova priča počinje privremenom izložbenom građevinom u Budimpešti, nastavlja se preseljenjem konstrukcije u Zagreb, a više od stoljeća kasnije Paviljon je postao gotovo nezamisliv dio vizure Tomislavova trga.
Ali osim same povijesti, meni je zanimljiv i kao primjer dobrog dizajna.
Zato sljedeći put kada prolazite Tomislavovim trgom možda vrijedi na trenutak zastati i pogledati Paviljon malo detaljnije.
