Nedavno sam prvi put otišla na Mallorcu. Budući da smo stigli poslijepodne, prvi dan nismo imali dovoljno vremena za obilazak otoka pa smo krenuli upoznavati Palmu. Grad me osvojio gotovo odmah. Arhitektura je prekrasna, ulice su pune detalja, a iza ugla iznenada se pojavi velika crkva zbog koje jednostavno moraš zastati.
Dok smo hodali prema trgu Plaça del Marquès del Palmer, dogodio se upravo takav trenutak. Iznad uske ulice pojavila se fasada prekrivena šarenim komadićima keramike, s nježno zelenim griljama, valovitim balkonima i neobičnim skulpturalnim detaljima. Nisam znala što gledam, ali sam znala da želim prići bliže.
Zgrada se zove Can Forteza-Rey i jedan je od najupečatljivijih primjera modernizma u povijesnoj jezgri Palme.
Zgrada iz 1909. godine s pomalo zamršenim autorstvom
Can Forteza-Rey dovršen je 1909. kao peterokatna zgrada namijenjena stanovanju više obitelji. U izvorima se uz njezin nastanak najčešće spominje Lluís Forteza-Rey, zlatar i srebrnar s velikim zanimanjem za arhitekturu, kojem se pripisuju projekt fasade i dekoracija interijera. Njegov otac Josep Forteza-Rey bio je naručitelj i promotor zgrade.
Priča o autorstvu ipak nije sasvim jednostavna. Lluís nije bio školovani arhitekt, a sačuvani podaci navode da je izvorni nacrt potpisao arhitekt Josep Alomar. Zato je preciznije govoriti o djelu obitelji Forteza-Rey, oblikovanom Lluísovom umjetničkom vizijom i izvedenom uz stručni arhitektonski potpis, nego zgradu pripisati samo jednoj osobi.
Upravo je zlatarsko podrijetlo autora možda najbolji ključ za razumijevanje pročelja. Fasada ne djeluje kao ravna ploha, nego kao velik komad nakita: svaki balkon, otvor i keramički ulomak dio je pažljivo složene kompozicije.
Palma nije Barcelona, ali se Gaudíjev utjecaj jasno vidi
Can Forteza-Rey često se povezuje s Antonijem Gaudíjem, no važno je naglasiti da ga Gaudí nije projektirao. Riječ je o lokalnoj interpretaciji katalonskog modernizma i europskog Art Nouveaua. Sličnosti s njegovim radovima ipak nisu slučajne: službena turistička organizacija Palme posebno ističe utjecaj kuće Casa Batlló i Parka Güell.
Početkom 20. stoljeća Palma je intenzivno upijala nove umjetničke ideje iz Barcelone. Modernizam je odbacio strogu simetriju i povijesne kopije te arhitekturu približio prirodi, zanatstvu i pokretu. Umjesto da građevina bude samo funkcionalna kutija, fasada je postala cjelovito umjetničko djelo.
Can Forteza-Rey jedan je od najboljih primjera takvog pristupa na Mallorci. Kamena podloga zgrade još uvijek pripada mediteranskom gradu, ali sve što je položeno preko nje djeluje slobodnije, razigranije i gotovo živo.
Trencadís: kada razbijena keramika postane nova površina
Prvo što privuče pogled jest trencadís, tehnika slaganja mozaika od nepravilnih komadića keramike, pločica i stakla. Umjesto ponavljanja urednog uzorka, ulomci se spajaju u površinu koja mijenja ritam, boju i teksturu iz centimetra u centimetar.
Na ovoj fasadi trencadís nije samo ukras postavljen na nekoliko mjesta. Penje se uz gornje etaže, uokviruje otvore i povezuje različite dijelove pročelja. Iz blizine se vide pojedinačni fragmenti s vlastitim šarama, a iz daljine se pretvaraju u novu, gotovo tekstilnu kožu zgrade.
To je detalj koji me posebno oduševio jer pokazuje koliko materijal može promijeniti doživljaj arhitekture. Nepravilni, odbačeni komadi postaju precizna cjelina. Fasada zbog toga nikada ne izgleda potpuno jednako: sunce izvuče druge boje, sjajne pločice reflektiraju nebo, a sjena naglašava dubinu reljefa.
Fasada koju treba čitati polako
Can Forteza-Rey nije zgrada koju možeš obuhvatiti jednim pogledom. Najzanimljivija je kada joj se približiš i počneš gledati sloj po sloj.
Na pročelju se izmjenjuju biljni i životinjski motivi: ruže, tratinčice, ljiljani, leptiri i fantastična bića. Najpoznatiji detalj nalazi se na drugom katu, gdje je groteskno lice smješteno između dvaju krilatih zmajeva. Taj prizor zgradi daje pomalo bajkovit, ali i tajanstven karakter.
Otvorima također nije namijenjen samo jedan oblik. Na zgradi se pojavljuju potkovasti, šiljasti i dekorativno zakrivljeni lukovi. Crno kovano željezo na balkonima prelazi iz geometrijskih u biljne i valovite linije, dok pozlaćeni detalji hvataju svjetlost. Nasuprot njemu stoje zelene mallorške grilje, element tradicionalne lokalne arhitekture koji je ovdje uklopljen u mnogo slobodniju modernističku kompoziciju.
Upravo kontrasti drže cijelu fasadu na okupu: grubi kamen i sjajna keramika, crno željezo i pastelno zelena drvena stolarija, ravna zidna ploha i balkoni koji kao da se pomiču prema ulici. Dekoracije ima mnogo, ali ona nije nasumična. Svaki se materijal ponavlja dovoljno puta da zgrada zadrži zajednički ritam.
Što se nalazi iza ulaznih vrata?
U unutrašnjost zgrade nisam ulazila, pa taj dio nisam vidjela osobno. Prema službenom opisu Turističke zajednice Palme, modernistička ideja nastavlja se i u ulaznom prostoru: u predvorju se nalaze strop ukrašen mozaikom, parabolični luk koji podsjeća na Gaudíjev oblikovni jezik, ograda stubišta od kovanog željeza te vitraj s floralnim motivima.
Takav pristup važan je jer modernizam nije zamišljao arhitekturu, interijer i primijenjenu umjetnost kao odvojene discipline. Arhitektura je trebala obuhvatiti sve: od linije pročelja do kvake, stakla, ograde i komadića keramike. Can Forteza-Rey izvana najavljuje upravo ono što se nastavlja u unutrašnjosti.
Zgrada je 1990. proglašena španjolskim kulturnim dobrom (Bien de Interés Cultural), čime su njezina umjetnička vrijednost i važnost za gradski prostor dobile službenu zaštitu.
Važan je i kut grada na kojem stoji
Can Forteza-Rey nalazi se na uglu trga Plaça del Marquès del Palmer i ulice Carrer de les Monges. Odmah uz nju stoji nekadašnja robna kuća Almacenes El Águila, još jedno modernističko djelo, ali sasvim drukčijeg karaktera. Dok je Can Forteza-Rey organska, keramička i gotovo fantastična, susjedna zgrada oslanja se na željezo, staklo, velike otvore i geometriju bližu bečkoj secesiji.
Taj susret dvaju pristupa pokazuje koliko je modernizam zapravo bio raznolik. Nije postojao jedan recept. Jedna zgrada slavi zanatski detalj i motive iz prirode, druga novu konstrukciju, trgovinu i svjetlost. Zajedno stvaraju jedan od arhitektonski najzanimljivijih uglova u središtu Palme.
U prizemlju Can Forteza-Reya danas se nalazi Forn del Santo Cristo, mallorška pekarnica čija povijest počinje 1910. godine. To je lijep završetak razgledavanja: nakon fasade možete probati ensaimadu, tradicionalno spiralno pecivo koje je jedan od simbola otoka.
Što me ova zgrada podsjetila o dizajnu
Can Forteza-Rey odličan je podsjetnik da upečatljiv prostor ne nastaje od jednog glasnog elementa. Njegov identitet proizlazi iz ponavljanja, kontrasta i dosljednosti. Zelena boja vraća se na griljama, crno željezo povezuje balkone, keramika vodi pogled prema vrhu, a organski motivi pojavljuju se u različitim materijalima.
To je princip koji vrijedi i u interijeru. Možemo kombinirati mnogo uzoraka i tekstura ako postoji jasna nit koja ih povezuje. Možemo spojiti staro i novo ako poštujemo karakter izvornog prostora. I možemo koristiti boju hrabro, ali je trebamo ponoviti dovoljno promišljeno da djeluje kao odluka, a ne slučajnost.
Najviše mi se ipak sviđa način na koji sam je otkrila: bez plana, hodajući prema trgu, odjednom pogledavši prema gore. Palma je grad u kojem se to često događa. Can Forteza-Rey samo je jedan od razloga zbog kojih u njemu vrijedi hodati sporije.
Ako želite vidjeti Can Forteza-Rey
Zgrada se nalazi na adresi Plaça del Marquès del Palmer 1, u povijesnoj jezgri Palme. Fasadu možete slobodno razgledati s ulice. Za najbolji doživljaj nemojte ostati samo na drugoj strani trga: priđite bliže kako biste vidjeli fragmente keramike, leptire, pozlaćene listove i različite oblike željezne ograde, a zatim se odmaknite da biste sagledali cijelu kompoziciju.
