Prva tri mjeseca majčinstva: istina bez filtera
O prvim mjesecima s bebom puno se priča — i puno se toga prešuti. Kad sam i sama ušla u taj svijet, shvatila sam koliko su iskrene priče drugih mama zlata vrijedne. Zato želim s vama podijeliti kako je izgledalo mojih prvih tri mjeseca majčinstva, bez filtera i uljepšavanja.
Moja mala tajna: sve je u glavi
Tijekom cijele trudnoće trudila sam se što više informirati i pripremiti za dolazak bebe. Najviše sam se fokusirala na to da se mentalno pripremim za neprospavane noći, witching hour (za koji sam čitala da ga mnoga novorođenčad ima), dojenje i sve moguće situacije koje se mogu pojaviti iz dana u dan.
Najviše mi je pomoglo to što sam si stalno ponavljala da je to samo mala bebica koja ne zna i ne može drugačije nego plakati kad joj nešto smeta. Ta mi je misao bila spas — pomogla mi je da ostanem smirena, da se ne živciram oko sitnica i da ništa ne forsiram. Znam da mnoge mame prolaze kroz veliki postporođajni rollercoaster i da sve može biti jako stresno, ali meni je ova metoda stvarno puno olakšala prve mjesece.
Vrijeme za mene bez grižnje savjesti
Još nešto što mi je bilo izuzetno važno: nisam se ustručavala uzeti vrijeme za sebe. Bilo da se radi o tuširanju, šetnji psa ili jednostavno buljenju u prazno 😄 Znala sam da, ako želim ostati psihički dobro, moram i sebi posvetiti pažnju. Naravno da sam imala grižnju savjesti jer “ostavljam” bebu, ali smatram da je to bila jedna od najzdravijih odluka koje sam donijela.
Noći koje pamtim s osmijehom
Što se tiče spavanja, mogu reći da sam imala sreće. Moja malena je već s mjesec dana počela spavati cijelu noć. Ipak, tih prvih mjesec dana neprospavanih noći meni je zapravo bilo divno. Nekako sam si to zamislila kao naše posebne noći. Budila bi se oko ponoći i opet negdje oko tri ujutro. Tada bih je premotala, podojila i vratila na spavanje. U međuvremenu bih se ja izdajala i gledala serije — iskreno, to mi je bio jedan od ljepših perioda.
Strahovi i mala pobjeda
Naravno, uz sve to uvijek je bio prisutan neki strah — stalno sam provjeravala diše li, a kad bismo išli van, bila sam stalno na oprezu. Ali kako su prolazili mjeseci, i ti su strahovi polako nestajali.
Moja lekcija za kraj
Ako bih trebala izvući jednu glavnu lekciju iz prva tri mjeseca, onda je to da se neću previše stresirati ni s drugim djetetom (kad za to dođe vrijeme). Pustit ću da sve ide svojim tokom — jer na kraju, sve prođe i sve bude kako treba.
