Prva sobica mog djeteta: dizajnerska priča
Mislim da je većini mama, a i tata, uređenje dječje sobice najslađi zadatak koji ih čeka prije nego što mala bebica stigne. To je, naravno, bio slučaj i kod mene. Kad je sve došlo na svoje mjesto, bila sam jako oduševljena kako sam sve zamislila i uredila. Fast-forward dvije godine i mogu reći da mi se sada većina stvari u sobi više ne sviđa, pogotovo zato što nam stiže prinova, a raspored u sobi je katastrofa.
U ovom postu želim vam napisati što mi se sve ne sviđa i zašto, te koji mi je plan dalje za sobicu.
Pa ajmo početi.
Prva stvar koja mi baš upada u oči je razmak između komode i ormara. Između njih je utičnica, pa smo zato ostavili prazninu koja zapravo ničemu ne služi. Na kraju smo tu stavili odvlaživač zraka. 😃
Druga stvar su ove lajsne — toliko prašine skupljaju da to nije normalno. Uzela sam ih jer su lijepe, ali stvarno nisu praktične, pogotovo za dječju sobicu. I da na to još dodam da je soba nepravilnog oblika i da su zidovi baš neravni — trebali smo ih pričvrstiti u zid, što mi baš i nije lijepo.
Treća stvar je taj veoma duboki kut sobe. Nema pravog kuta i baš mi je teško smisliti što da stavim u taj dio. Mislila sam tu napraviti ugradbeni ormar, ali kako smo na zadnjem katu zgrade, krov je prokišnjavao i tu se sada zna nakupiti puno vlage. Krov je sređen, ali problem još postoji, pa to zasad ne želim zatvarati.
Mislim da mi je zapravo najveći problem u toj sobi to što sam sve tako loše posložila. Sada, kad nam stiže prinova, sve igračke planiram prebaciti u ured. Ured ćemo srediti tako da bude pola ured, a pola igraonica. Dječju sobu mislim urediti tako da bude samo soba za spavanje i eventualno čitanje.
Što se tiče samog namještaja i njegove kvalitete, mogu reći da sam poprilično zadovoljna. Sve je baš kvalitetno i čvrsto, što mi je bilo najvažnije kad smo birali stvari za bebu.
Komoda nam služi kao stol za presvlačenje i ima dovoljno ladica za svu robicu i sitnice. Za niže mame (poput mene 😃) komoda možda bude malo viša, ali ja sam se brzo naviknula i bez problema sam previjala dijete na njoj.
Ormar je jednostavan, ali prostran, i super mi je što ima i police i dio za vješanje.
Krevetić je klasičan drveni. Htjeli smo uzeti što veći, kako bi dijete što duže moglo spavati u njemu. Neke letvice se mogu ukloniti kako bi dijete moglo samo izlaziti, ali mi to zasad nismo radili.
Mi smo još dodatno komodu i ormar učvrstili za zid, za svaki slučaj — zbog sigurnosti.
Na kraju, najvažnije mi je da sobica bude mjesto za lijepe snove, mirno spavanje i puno zagrljaja. Sve ostalo se uvijek može promijeniti. 💛 Ako vas zanima kako će izgledati nova verzija, ostanite tu — uskoro pišem nastavak!
