Stilovi arhitekture kroz stoljeća – Gotika
Gotika – kad se kamen počeo penjati prema nebu
Arhitektura – ta čudesna kombinacija znanosti i umjetnosti – više je od pukog oblikovanja zgrada.
Arhitektura (Latinski „architectura“, od starogrčke složenice „arkitekton“, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι glavni i Τεκτονική graditelj) u užem smislu je znanost i umjetnost projektiranja i oblikovanja zgrada i drugih građevina.
Arhitektura je, zapravo, umjetnost oblikovanja prostora volumenom.
Ona je likovna umjetnost koja ima praktičnu namjenu – zaštita od prirodnih nepogoda (kiša, vjetar, snijeg …), hladnoće ili vreline. Građevina izvana tvori volumen (kao skulptura), dakle ima raspored i odnos masa, odnos punog i praznog, zatvorenog i otvorenog, svojstva građe, osobitosti obrade površina, obojenost itd. Uz tri dimenzije – širinu, visinu i dubinu, arhitektura uključuje i četvrtu dimenziju – vrijeme, tj. kretanje potrebno da se arhitektura "doživi" sa svih strana, iznutra i izvana! Osobit je i prostor unutrašnjosti arhitekture koji je potrebno promatrati neodvojeno od vanjskog omotača.
Rađanje gotike
Gotika se razvila u srednjem vijeku, oko 12. stoljeća u sjevernoj Francuskoj, kao nasljednica teške i masivne romaničke arhitekture. Često se povezuje sa katedralama i crkvama.
Najpoznatiji početak povezuje se s opatijom Saint-Denis pokraj Pariza (oko 1140.), gdje su se prvi put pojavili elementi koji su obilježili novi stil: visoki lukovi, šiljasti prozori, vitraji, leteći kontrafori i bogata dekoracija.
Ti tehnički izumi omogućili su arhitektima da „olakšaju“ crkvene zidove, otvore ih prozorima i podignu svodove do neba.
Umjesto tamnih, teških prostora romanike, gotičke katedrale preplavilo je božansko svjetlo koje je prodiralo kroz vitraje i rozetne prozore.
Što čini gotiku prepoznatljivom?
Gotičku arhitekturu lako ćeš prepoznati po nekoliko upečatljivih obilježja:
Šiljasti luk (prelomljeni luk)
Šiljasti luk je oblik luka u kojem se dvije polukružne krivulje sastaju u oštrom vrhu (šiljku).
Konstrukcijska funkcija:
Za razliku od polukružnog luka iz romanike, šiljasti luk bolje raspoređuje težinu svoda jer prenosi sile više vertikalno nego bočno. Time se smanjuje bočni potisak na zidove, što omogućuje da zidovi budu tanji i da se u njih mogu umetnuti veći prozori.
Zbog toga su gotičke građevine više i lakše konstrukcije, s većim otvorima i prozračnijim unutrašnjim prostorom.
Rebrasti svod
Rebrasti svod je tip svoda koji se sastoji od kamena rebra (lukova) koja tvore kostur svoda, dok se između njih nalaze ispune od lakšeg materijala (najčešće cigla ili tanje kamenje).
Konstrukcijska funkcija:
Rebra preuzimaju glavno statičko opterećenje svoda i prenose ga na stupove i kontrafore.
Ovakav sustav omogućuje veću visinu i lakšu gradnju, jer svod više ne ovisi o masivnim zidovima nego o točkama oslonca.
Time se povećava i fleksibilnost tlocrta, pa katedrale dobivaju složenije oblike brodova i kapela.
Leteći kontrafor (flying buttress)
Leteći kontrafor je vanjski potporni luk koji povezuje gornji dio zida (npr. gdje je svod) s odvojenim vanjskim potpornikom ili stupom.
Konstrukcijska funkcija:
Njegova zadaća je prijenos bočnog pritiska svoda prema vanjskom potporniku, čime se rasterećuju glavni zidovi.
To omogućuje ugradnju velikih prozora i vitraja, jer zid više ne mora nositi težinu svoda.
Vitraji i rozete
Vitraj je prozor od obojenog stakla, najčešće složen u složene geometrijske ili figuralne prikaze. Rozeta je kružni prozor s kamenim pregradama (tracery) u obliku cvijeta ili zvijezde, obično na pročelju katedrale.
Konstrukcijska funkcija:
Kako su zidovi rasterećeni kontraforima, mogli su se probiti velikim otvorima za prozore. Vitraji su se umetali u te otvore kao ne-nosivi elementi.
Visoki tornjevi i igle (spire)
Spire je šiljasti toranj ili vrh (igla) koji se uzdiže iznad crkvenog tornja, često ukrašen pinaklima, arkadama i rebrastim ukrasima.
Konstrukcijska funkcija:
Tornjevi su imali i zvonarsku i simboličnu funkciju. Vertikalna konstrukcija naglašava stabilnost i monumentalnost zgrade.
Njihov vrh obično završava križem, simbolom kršćanske vjere.
Sve u gotici ima simboliku – svjetlo predstavlja Boga, vertikalnost duhovno uzdizanje, a harmonija proporcija odražava božanski red.
Gotika u Europi
Ovaj stil vrlo brzo se proširio po cijeloj Europi i više od četiri stoljeća dominirao graditeljstvom.
Najpoznatiji primjeri su:
Notre-Dame u Parizu
Katedrala u Chartresu
Reims, Amiens, Köln, Milano, Lincoln, Strasbourg
Iako danas djeluju kao da su oduvijek tu, u vrijeme kad su građene, te su građevine bile vrhunac tehničke inovacije – jednako revolucionarne tada, kao što su neboderi bili u 20. stoljeću.
Zanimljivo, sam pojam “gotika” nastao je tek kasnije, u renesansi, kad su talijanski učenjaci pogrešno povezali taj stil s “barbarskim Gotima” koji su nekoć osvojili Rim. Iako su ga tada koristili pomalo pogrdno, ime je ostalo – a gotika je postala sinonim za veličanstvo srednjeg vijeka.
Gotika u Hrvatskoj
U hrvatskoj umjetnosti gotika se javlja u 14. i 15. stoljeću, i to najviše u primorskim gradovima.
Razvila se pod jakim utjecajem Italije i srednjoeuropske gotike, ali s lokalnim posebnostima – kombinacijom kasne gotike i ranorenesansnih motiva.
🔹 Najvažnija arhitektonska ostvarenja:
Trogirska katedrala s poznatim Radovanovim portalom – prijelaz romanike u gotiku.
Zagrebačka katedrala – izvorno gotička građevina, kasnije obnovljena u neogotičkom stilu.
Dubrovnik – brojne građevine s gotičkim elementima, poput kneževe palače.
Šibenik – ranogotički i kasnogotički detalji vidljivi na crkvenim građevinama.
Gotika danas
Iako je gotika završila s dolaskom renesanse, njezin se duh nikada nije posve ugasio.
U 19. stoljeću ponovno se rađa kao neogotika – stil koji oživljava srednjovjekovne oblike, ali u novom kontekstu (primjer: obnova zagrebačke katedrale).
Gotika nas i danas fascinira jer spaja duhovno i tehničko, svjetlo i kamen, umjetnost i matematiku.